Izvorni naučni rad
Primljeno: 01 Jan 1970
Prihvaćeno: 01 Jan 1970
PRAKSA EVROPSKOG SUDA ZA LjUDSKA PRAVA U VEZI SA ZAŠTITOM ČOVEKOVE OKOLINE
Carić Slavoljub (Заступник Републике Србије пред Европским судом за људска права, помоћник министра у Министарству правде и државне управе),
Mada Konvencija i protokoli uz nju ne sadrže izričite odredbe u vezi sa zaštitom čovekove okoline, Sud zaštitu pruža na indirektan način, najčešće kroz član 8. Konvencije štiteći pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, ali i kroz druge odredbe (na primer, član 2. ili 6. i 13. Konvencije). Prilikom ispitivanja predstavki u vezi sa zaštitom čovekove okoline Sud će se baviti utvrđivanjem činjenice mešanja u konkretno pravo, te utvrđivanjem pitanja da li je postignuta pravična ravnoteža između interesa zajednice i delotvornog uživanja prava na poštovanje doma i privatnog i porodičnog života. U slučaju nalaženja da neka predstavka nije osnovana Sud će se rukovoditi analognom primenom člana 8. stav 2. Konvencije. Država u vezi sa zaštitom čovekove okoline ima izvesne pozitivne obaveze (da informiše građane o svim bezbednosnim rizicima po njihovo zdravlje i život, što može biti podvedeno i pod član 10. Konvencije, da propiše odgovarajući pravni okvir za zaštitu čovekove okoline i da primenjuje odgovarajuće sankcije prema svima onima koji narušavaju pravne norme koje se odnose na zaštitu čovekove okoline, što potpada pod članove 6. i 13. Konvencije)
Ključne reči: Životna sredina, Evropski sud za ljudska prava, Konvencija, zaštita čovekove okoline, poštovanje privatnog i porodičnog života