Journal's Archive Evropsko zakonodavstvo


Evropsko zakonodavstvo Vol. 21 No. 77-78/2022

Opšta pitanja

VIZIJA O EVROPSKOJ UNIJI KAO GEOEKONOMSKOM I GEOPOLITIČKOM AKTERU
Goran NIKOLIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):13-31
Sažetak ▼
U Evropskoj uniji (EU), počev od 2016. godine, SAD se sve više počinju percepirati kao nedovoljno pouzdan saveznik. Od tada EU pokreće niz sopstvenih odbrambenih inicijativa. Dolaskom Bajdena na vlast u SAD porasla je bojazan da bi nova politička konstelacija mogla oslabiti NATO, pa time i EU. Sa inicijativom „strateške autonomije” EU je nastavila da unapređuje svoje odbrambene sposobnosti po cenu određene divergencije od SAD. Za poslednjih par godina EU se često nalazila na meti svojih ekonomskih rivala (npr. kroz razne zabrane uvoza EU proizvoda). Otud je Brisel morao aktivnije da sudeluje u pogledu bezbednosnih implikacija kineskih investicija, kao i unilateralnih finansijskih sankcija SAD (koje pogađaju preduzeća locirana u EU). Novi propisi na nivou EU ukazuju da Brisel pokušava da odgovori na izazove real-politike, te spoljna trgovina (gde se nalazi glavna moć EU), postaje sve više „naoružana”, s ciljem ojačavanja geopolitičke uloge EU na globalnom planu. Aktivniji angažman Unije vidi se i po tome što EU trenutno ima čak 44 različita režima sankcija, pokrivajući čak 32 zemlje. Naime, i pored toga što EU nema zajedničke vojne ili obaveštajne instrumente, njeno značajno zajedničko tržište čini sankcije privlačnim instrumentom za vršenje geopolitičkih uticaja. Budući da je EU prepoznala potencijalni rizik koji proishodi iz tehnološke konkurencije između velikih sila, ona je intenzivirala multilateralnu saradnju kojim je ostvarila značajan napredak u oblasti tehnologije, oporezivanja, trgovine, mobilnosti i bezbednosti. Multilateralnim i bilateralnim pregovorima sa ključnim akterima svetske politike, EU je podstakla nadu da bi saradnjom sa svojim saveznicima, ali i strateškim rivalima, mogla u perspektivi ostvariti svoje globalne ambicije.
SRBIJA KAO GEOSTRATEŠKI IZAZOV EVROPSKE UNIJE
Slobodan ZEČEVIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):32-41
Sažetak ▼
U predmetnom radu autor dolazi do zaključka da Srbija za Evropsku uniju predstavlja jedan izuzetan geostrateški izazov i politički „Gordijev čvor”. Pomenuta situacija utvrđena je razmatranjem postojeće konstelacije međunarodnih odnosa i institucionalne strukture Evropske unije. Prema autorovom mišljenju, osnovni problem novog proširenja Evropske unije proizilazi iz činjenice da u državama članicama vlada uverenje da bi takvo proširenje na Zapadni Balkan moglo opteretiti postojeći institucionalni sistem i evropske fondove. Stoga se smatra da je potrebna hitna unutrašnja reforma kako bi se ostvarili uslovi za proširenje na Zapadni Balkan. Iako je Evropska unija u ranijem periodu ostvarila izvesnu dobit kroz primenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, taj napredak nije sasvim zadovoljavajući da bi zajedničko tržište Evropske unije bilo prošireno na ovaj region. Deficit evropskih sredstava za razvoj i proširenje Srbiju je preusmerio ka tržištu kapitala Kine, Rusije i Turske. Za Evropsku uniju takvo repozicioniranje nije prihvatljivo, ali nije ni krajnje alarmantno budući da i sama prihvata trgovinsku i privrednu saradnju sa ovim zemljama. Ono što Evropskoj uniji smeta jeste da se uplivom stranih direktnih investicija iz pomenutih zemalja ugrožava njena interesna sfera i sfera uticaja na Zapadnom Balkanu. Ove protivurečnosti autor bliže razmatra u radu, iznoseći odgovarajuću argumentaciju o trenutnoj poziciji Srbije i perspektivama za njeno pristupanje Evropskoj uniji.

Institucije

INSTITUCIONALNO POZICIONIRANjE EU
Slobodan NEŠKOVIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):43-62
Sažetak ▼
Koncept evropskih integracija predstavlja esencijalni strateški i razvojni pristup evropskih država. Izučavanje ovog koncepta pretpostavlja utvrđivanje institucionalnog položaja Evropske unije (EU). Da bi se taj položaj mogao adekvatno utvrditi, u predmetnom radu se analiziraju neki od važnijih normativnih akata EU i odredbe Lisabonskog sporazuma. Pomenutim pristupom omogućava se sagledavanje pravnopolitičkog konteksta evropskih integracija, što je neophodno radi obezbeđenja punopravnog članstva u EU. Autor smatra da je sprovođenje zakonodavstva EU jednako važno kao i sprovođenje njenih zajedničkih politika. Proces evropskih integracija zavisi od sposobnosti država kandidata da realizuju prihvaćene međunarodne obaveze na pravnopolitičkom planu. Zbog toga se za svaku državu koja pretenduje za pristupanje EU postavljaju dva bitna uslova. Prvi se tiče uvažavanja pravnih standarda, a drugi uključivanja u institucionalne politike EU koje u savremenim uslovima obeležavaju njene geopolitičke težnje na globalnom planu.

Zakonodavstvo

PRAVO EVROPSKE UNIJE KAO SAMODOVOLjNI PRAVNI REŽIM – IZMEĐU MITA I REALNOSTI
Antonia JUTRONIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):63-85
Sažetak ▼
Pravni poredak Evropske unije predstavlja dinamičnu strukturu uspostavljenu u skladu sa važećim normama međunarodnog javnog prava. Međutim, sama Evropska unija, koja je osnovana međunarodnim ugovorom njenih država članica, predstavlja atipičnu međunarodnu organizaciju. Zbog nadnacionalne nadležnosti koje poseduje, Evropska unija se posmatra kroz prizmu samodovoljnog režima, odnosno skupa pravnih pravila koji poseduje izvesnu autonomiju u odnosu na primenu važećih normi i principa međunarodnog javnog prava, koje ima pretpostavljeno jedinstvo kao i druge oblasti prava, bez obzira na specifičnost decentralizovane međunarodne zajednice. U tom smislu, funkcionisanje Evropske unije odvija se u skladu sa njenim propisima. U novijem periodu ova tema se analizira u kontekstu fragmentacije međunarodnog javnog prava, koja podrazumeva situacije konflikta pravila ili sistema pravila, devijaciju institucionalne prakse i gubljenje pravne perspektive. Predmetni članak upravo razmatra na koji način evropski integrativni procesi u svom pravnom ustrojstvu čine dezintegrativne procese u odnosu na jedinstvo međunarodnog javnog prava, odnosno koliko integrativni procesi doprinose njegovoj fragmentaciji. U analizi se prvo polazi od ispitivanja okolnosti uspostavljanja novog pravnog poretka: prava Evropske unije, a zatim se analiziraju mere Evropske unije u svetlu doprinosa fragmentaciji međunarodnog javnog prava u formalnom i materijalnom smislu. Potom se razmatra opštenje Evropske unije sa drugim subjektima međunarodnog prava u primeni normi međunarodnog prava i izvršavanju međunarodnih obaveza.
PRETPOSTAVKA NEVINOSTI U PRAVU EVROPSKE UNIJE
Filip MIRIĆ, Sadmir KAROVIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):86-96
Sažetak ▼
Pretpostavka nevinosti predstavlja jedno od osnovnih prava okrivljenog u krivičnom postupku. Njena suština je u tome da će se svako smatrati nevinim dok se njegova krivica ne utvrdi pravosnažnom odlukom nadležnih organa. Predmet rada je prikaz i analiza relevantnih odredbi Direktive EU 2016/343 Evropskog parlamenta i Saveta, od 9. marta 2016. godine, o jačanju određenih aspekata pretpostavke nevinosti i prava učestvovanja okrivljenog u krivičnom postupku. Primena raspravnog načela je nerazdvojiva od pretpostavke nevinosti. Cilj rada je da se ukaže na značaj pretpostavke nevinosti za savremeni krivični postupak i prikažu domašaji prava Evropske unije u ovoj oblasti, uzimajući u obzir odredbe navedene Direktive.
KOORDINISANI PRISTUP EVROPSKE UNIJE ZA BEZBEDNO I SLOBODNO KRETANjE TOKOM PANDEMIJE COVID-19
Jelica GORDANIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):97-110
Sažetak ▼
Pandemija virusa Covid-19 prouzrokovala je veliku zdravstvenu krizu koja je umnogome izmenila život i navike celokupnog čovečanstva. Na nivou EU, svaka država članica primenjivala je restriktivne mere kojima je bila ograničavana sloboda kretanja. To je bilo nužno kako bi se omogućio koordinirani odgovor država članica na pandemiju. Nadležni organi EU istovremeno su usvojili brojne preporuke u cilju usklađenijeg pristupa u upravljanju nastalom zdravstvenom krizom. Predmetni rad je posvećen analizi Preporuke Saveta EU 2022/107 o koordinisanom pristupu za olakšanje bezbednog i slobodnog kretanja tokom pandemije Covid-19. Preporukom je izmenjena ranija Preporuka 2020/1475. Predviđene mere prema Preporuci u prvi plan stavljaju vakcinaciju, testiranje i oporavak od bolesti Covid-19, a što se dokazuje izdatom digitalnom Covid potvrdom. Ova potvrda je imala za cilj da olakša slobodu i bezbednost kretanja unutar EU bez primene dodatnih restriktivnih mera. Za građane Srbije, kao zemlje kandidata za pristupanje EU, ovakav koordinirani pristup EU u pogledu obezbeđenja slobode, takođe je imao određene posledice.
UREDBA 2021/836 EVROPSKOG PARLAMENTA I SAVETA O MEHANIZMU CIVILNE ZAŠTITE EU
Aleksandar JAZIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):111-123
Sažetak ▼
Konstantan razvoj sistema civilne zaštite Evropske unije (EU) zahteva unapređenje evropskog zakonodavstva u skladu sa potrebama efikasnog funkcionisanja ovog sistema. Usvajanjem adekvatnih pravnih akata EU je organizovala i na stabilne osnove postavila sistem civilne zaštite na svojoj teritoriji, oličen u pomenutom Mehanizmu civilne zaštite Evropske unije (European Union Civil Protection Mechanism – EUCPM). Mehanizam civilne zaštite EU predstavlja okvir zajedničkog delovanja država članica EU pre i tokom vanrednih situacija. Zato je neophodno unapređenje pomenutog Mehanizma u cilju njegovog nesmetanog funkcionisanja i delovanja u slučaju vanrednih situacija. To se odnosi i na pravne akte EU kojima se reguliše funkcionisanje ovog Mehanizma. Promene u međusobnim odnosima članica EU, tehnološki razvoj i klimatske promene primoravaju EU da prilagođava svoje zakonodavstvo novonastalim okolnostima. Time se osigurava spremnost EU da pruži brz i adekvatan odgovor u slučaju vanrednih situacija. Unapređenjem zakonodavstva EU u oblasti civilne zaštite osigurava se međusobna usklađenost u delovanju država članica EU u oblasti civilne zaštite. Zato je briga EU o funkcionisanju pomenutog Mehanizma veoma izražena, jer je u pitanju osnovni okvir zajedničke pripreme i delovanja članica EU pre, u toku i nakon vanrednih situacija.

Ekonomija, konkurencija, preduzetništvo

NOVI ZAKON O TRŽIŠTU KAPITALA SRBIJE I HARMONIZACIJA SA MiFID II
Marija VIĆIĆ SIMIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):125-139
Sažetak ▼
U ovom radu autor se bavi rezultatima harmonizacije novog Zakona o tržištu kapitala Republike Srbije sa relevantnom Direktivom Evropske unije (MiFID II). Iz analize proizilazi da sprovedena harmonizacija domaćeg zakonodavstva, sa pravom EU u predmetnoj materiji, predstavlja veliki korak napred u daljem razvoju srpskog tržišta kapitala koje je od vitalnog značaja za napredak srpske privrede u celosti. Rad je podeljen u tri celine. U prvoj celini razmatra se trenutno stanje regulative tržišta kapitala i ukazuje se na neke ključne probleme koji su proistekli iz prakse. U drugoj celini prikazani su osnovni pojmovi i instituti MiFID II, kao i njene osnovne vrednosti. U završnom, i najznačajnijem delu rada, razmatraju se instituti koji su implementirani u novi zakon o tržištu kapitala u Republici Srbiji, daje se prikaz njihovih osnovnih karakteristika, kao i ocena postignutih unapređenja u odnosu na prethodna zakonodavna rešenja.
OBRNUTA HIPOTEKA – POTENCIJAL ZA RAZVOJ TRŽIŠTA NEKRETNINA U REPUBLICI SRBIJI
Marija MAJSTOROVIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):140-155
Sažetak ▼
Tržište nekretnina u Srbiji doživelo je ekspanziju u poslednjoj deceniji zbog pojačanih građevinskih i investicionih aktivnosti domaćih i stranih investitora, kao i zbog pojačane ponude stambenih kredita usled kojih je došlo do porasta ponude i tražnje, ali i do rasta cena nepokretnosti. Novim tržišnim tendencijama prekinuta je višedecenijska stagnacija tržišta nepokretnosti, što je bio dobar pokazatelj ostvarene makroekonomske i političke stabilnosti. Međutim, na domaćem tržištu nepokretnosti i dalje nedostaje širi izbor finansijskih i osiguravajućih proizvoda/usluga, kakvi postoje na razvijenim tržištima nekretnina poput SAD, Kanade i Australije, ili kakvi postoje na tržištima nekretnina u Evropi. Jedan od takvih proizvoda je i „obrnuta hipoteka”. U SAD i EU obrnuta hipoteka predstavlja vid finansiranja koji je dosta popularan budući da ima dvostruke efekte na povećanje finansijske moći starije populacije i razvoj bankarskog sektora. S obzirom na to da ovaj finansijski proizvod nije prisutan u domaćoj regulativi, u radu ćemo predočiti njegove osnovne karakteristike i ukazaćemo na pozitivnu praksu koja postoji u nekim evropskim zemljama u vezi sa njegovom implementacijom, koja može biti od značaja i za unapređenje domaćeg tržišta nepokretnosti. Razvoj ovog proizvoda na domaćem tržištu pretpostavlja uspostavljanje adekvatnog zakonodavnog okvira i finansijskog sistema koji bi omogućio optimalniji sistem finansiranja stanovništva.

Finansije

SEKUNDARNI STEČAJNI POSTUPAK U PRAVU EU I POTREBA NjEGOVOG SPROVOĐENjA U MEĐUNARODNOM STEČAJU
Vladimir ČOLOVIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):157-172
Sažetak ▼
Sekundarni stečajni postupak pokreće se u zemlji u kojoj stečajni dužnik ima stalnu poslovnu jedinicu i imovinu. Ovaj postupak zavisan je u odnosu na glavni stečajni postupak koji se vodi u zemlji u kojoj dužnik ima središte svojih poslovnih interesa, odnosno gde ima sedište. Cilj istovremenog vođenja više stečajnih postupaka protiv istog dužnika jeste ispunjenje načela jedinstva stečajne mase. Uredbom EU 848/2015 kojom se regulišu stečajni postupci, predviđena je mogućnost nepokretanja sekundarnog stečajnog postupka. U slučaju kada se ne pokreće sekundarni stečajni postupak, stečajni upravnik koji je imenovan u glavnom stečajnom postupku mora da pruži garanciju poveriocima iz te zemlje da će se njihova potraživanja namiriti. Stečajni upravnik iz glavnog stečajnog postupka odlučuje o pokretanju sekundarnog postupka. Isto tako, upravnik odlučuje i o mogućnosti da se, umesto sekundarnog, pokrene neki drugi postupak koji neće dovesti do gašenja dužnika, već do nastavka njegovog poslovanja. U radu se ispituje nužnost pokretanja sekundarnog stečajnog postupka u međunarodnom stečaju. Analiziraju se situacije kad neće doći do njegovog pokretanja, odnosno kad će se pokrenuti neki drugi postupak umesto sekundarnog. Analiziraju se nedostaci i prednosti pokretanja sekundarnog stečajnog postupka, kao i njegova pravna priroda. Na kraju, posvećuje se pažnja i regulisanju ove materije u stečajnom zakonodavstvu Republike Srbije.
REVIZIJA I NADZOR ZADRUŽNOG POSLOVANjA U DOMAĆEM I EVROPSKOM PRAVU
Marina PROTIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):173-192
Sažetak ▼
Zadruge predstavljaju jedinstvenu kombinaciju društva lica i kapitala, autonomne i utemeljene privredne subjekte koji se zasnivaju na demokratskom upravljanju i poštovanju zadružnih vrednosti i principa. Kao i za ostale privredne subjekte, tako i za zadruge, danas važe posebna pravila o reviziji, kontroli i nadzoru poslovanja koja su manje-više ujednačena sa pravilima koja se primenjuju na ostale privredne subjekte. Predmetni rad ima za cilj da razmotri različite koncepte revizije, kontrole, upravnog i inspekcijskog nadzora poslovanja zadruga u domaćem zadružnom pravu, uz komparaciju rešenja prisutnih u zadružnom pravu nekih od država članica Evropske unije (EU). Analiza polazi od pretpostavke da u nacionalnim zakonodavstvima postoje ujednačeni pristupi u regulaciji poslovnih aktivnosti zadruga. Detaljniji prikaz regulatornog okvira sadržaja i pravne prirode posebnih oblika revizije i nadzora zadružnog poslovanja u Srbiji, treba da ukaže na određene razlike koje postoje između domaćeg i evropskog prava, a što može biti od značaja za dalju harmonizaciju našeg zadružnog zakonodavstva sa pravom EU.

Saobraćaj

USKLAĐIVANjE PRAVILA O TEHNIČKIM USLOVIMA ZA PLOVILA NA UNUTRAŠNjIM PLOVNIM PUTEVIMA
Iris BJELICA VLAJIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):193-204
Sažetak ▼
Vodni saobraćaj je posebna grana privrede koja doprinosi ukupnom ekonomskom razvoju države. Zbog toga su izgradnja luka i uvećanje trgovačke flote strateški ciljevi svake zemlje. Transport unutrašnjim plovnim putevima karakterišu pouzdanost, energetska efikasnost i visok stepen bezbednosti, ali i mogućnost povezivanja sa drugim privrednim granama i delatnostima. Trgovina i komunikacija unutar i izvan jedinstvenog evropskog tržišta počivaju na nesmetanom saobraćaju. Radi olakšavanja saobraćaja i povećanja bezbednosti potrebno je uskladiti tehničke uslove koji se brodarskim društvima nameću kroz pravne akte Unije, međunarodne ugovore i nacionalna prava država članica, s ciljem poboljšanja funkcionisanja unutrašnjeg tržišta i zadovoljavanja potreba građana i kompanija. Evropska komisija podstiče korišćenje unutrašnjih plovnih puteva u transportnom sistemu zbog niske emisije buke i uklanjanja preopterećenja na putnoj mreži u evropskim regionima. Korišćenjem istorijskog i metoda analize sadržaja, u radu su prikazani zahtevi koji se postavljaju pred članice u pogledu tehničkih uslova koji propisuju nadležna tela u Evropskoj uniji, kao i stepen usaglašenosti domaćeg zakonodavstva u oblasti plovidbe unutrašnjim putevima sa pravom EU.
KULTURA BEZBEDNOSTI U DRUMSKOM SAOBRAĆAJU
Rade BOGOJEVIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):205-219
Sažetak ▼
Danas skoro svaka država Evropske unije (EU) teži da razvije što savremenije sisteme i da preduzme što adekvatnije mere kojima se ide ka smanjenju stradanja i ugroženosti učesnika u drumskom saobraćaju. Ova tendencija povezana je sa razvojem kulture bezbednosti učesnika u drumskom saobraćaju. Od početka devedesetih godina prošlog veka, EU je razvila strategiju o bezbednosti u drumskom saobraćaju prihvatanjem svih bitnih pokazatelja koji su bili relevantni za donošenje regulatornih pravila. Ovi pokazatelji, između ostalog, obuhvataju informacije o mobilnosti, percepciji rizika, stavovima, ponašanju i iskustvima na putu. Koristeći se metodom studije slučaja, autor predmetnog rada ispituje kulturu bezbednosti saobraćaja u Republici Srbiji za period od 2016. do 2020. godine. Kroz analizu primarnih i sekundarnih izvora, autor dolazi do zaključaka o međusobnoj povezanosti koja postoji između svojstva učesnika u saobraćaju i njihove starosne strukture, s jedne strane, te broja i posledica saobraćajnih nezgoda koje su se dogodile na domaćim putevima, s druge strane. Na osnovu pomenute korelacije, ali i zbog opše ekspanzije broja vozila na domaćim putevima, autor smatra da je potrebno ulagati dodatne napore s ciljem inoviranja zakonodavnog okvira kojim se omogućava bezbedniji sistem zaštite svih učesnika u drumskom saobraćaju.

Poljoprivreda

POLjOPRIVREDA REPUBLIKE SRBIJE U SVETLU STRATEGIJE ZA ZAŠTITU BIODIVERZITETA 2030
Dušan DABOVIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):221-241
Sažetak ▼
Svrha ovog članka je utvrđivanje uticaja EU Strategije za zaštitu biodiverziteta 2030 na poljoprivredu Republike Srbije, kako u normativnom smislu tako i smislu pravca daljeg razvoja poljoprivrede. Metode korišćene u ovom radu su formalno-pravni metod, komparativni metod, metod analize teksta i statističke metode. Nakon uvodnih razmatranja, u odeljku koji se odnosi na EU Strategiju za zaštitu biodiverziteta 2030, analizirana su pitanja koja su od najvećeg značaja za poljoprivredu Evropske unije, u pogledu biodiverziteta, ali indirektno i za našu poljoprivredu, kako normativno tako i za odgovarajuću praksu: zaštita i obnova prirode u EU, jačanje pravnog okvira EU za obnovu prirode, povratak prirode na poljoprivredno zemljište, podrška agrošumarstvu, upravljanje zemljištem i dr. U delu koji se odnosi na značaj navedenog evropskog zaknodavstva za našu zemlju, analizirana je Strategija poljoprivrede i ruralnog razvoja Republike Srbije za period 2014–2024. godine, kao osnovni strateški dokument u oblasti poljoprivrede, koji pored ostalog uređuje i pitanje zaštite biodiverziteta, kao i dva odgovarajuća srednjoročna programa kojima je rok važnosti istekao. Takođe, u ovom delu analizirane su i odgovarajuće odredbe tri važeća relevantna zakona i nekoliko podzakonskih akata. Može se zaključiti da su domaći strateški akti u oblasti poljoprivrede, kao i najvažniji propisi u opštim principima, u najvećem delu već usklađeni sa strategijom EU o zaštiti biodiverziteta, iako period primene našeg strateškog akta kasni za oko pet godina, osim ključnog principa smanjenja poljoprivredne proizvodnje za koji se može očekivati da će biti unet u naš najvažniji strateški dokument o razvoju poljoprivrede i ruralnog razvoja u narednom periodu, odnosno nakon isteka važenja aktuelne strategije, dakle od 2025. godine, sa konačnim ciljem primene do 2035. godine.
SUBVENCIJE U POLjOPRIVREDI EVROPSKE UNIJE I DRŽAVNA POMOĆ
Vuk RAIČEVIĆ, Nada ŽIVANOVIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):242-254
Sažetak ▼
Subvencije u poljoprivredi, kao izuzetno važna oblast, predstavljaju izazov, kako za pravnu nauku tako i za ekonomiju. Značaj ove teme vidljiv je i kroz činjenicu da u Evropskoj uniji postoji Zajednička poljoprivredna politika (Common Agricurtural Policy – CAP), oko koje su sve države članice postigle saglasnost. Usklađujući svoje zakonodavstvo sa pravom Evropske unije i Republika Srbija nastoji da oblast subvencija u poljoprivredi, uz pružanje državne pomoći i zaštite životne sredine, reguliše na što ujednačeniji način. U tom pogledu, Srbija je usvojila Zakon o poljoprivredi i ruralnom razvoju i Zakon o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju, kao osnovu za donošenje podzakonskih akata kojima se uređuju posebni podsticaji u poljoprivredi i uslovi za njihovu primenu.

Ekologija

PRAVO NA ČIST VAZDUH U PRAVU EVROPSKE UNIJE
Ljubomir TINTOR
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):255-275
Sažetak ▼
Pravo na čist vazduh danas se smatra jednim od fundamentalnih ljudskih prava na globalnom nivou. Vazduh je neophodan radi održavanja života, a loš kvalitet vazduha može da izazove razne bolesti i da naruši zdravlje. Zagađenje vazduha se uzima kao jedan od najvećih problema i izazova kada se govori o zaštiti životne sredine. Osnovni cilj ovog rada jeste da utvrdi kako je pravo na čist vazduh regulisano u propisima Evropske unije. U radu se analizira pitanje – da li građani EU imaju individualno pravo na čist vazduh, da li je ovo pravo regulisano na nivou EU i kakva je praksa Sud pravde EU i Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu po ovom pitanju. Analizira se da li je i u kojoj meri obezbeđeno pravo na nadoknadu štete usled kršenja propisa o kvalitetu vazduha u okviru EU? U radu se takođe razmatraju dosadašnji uspesi i izazovi Republike Srbije u pogledu obezbeđivanja prava na čist vazduh i izazovi prilikom transpozicije propisa EU u unutrašnji pravni poredak. U radu se zaključuje da pravo na čist vazduh, kao jedno od osnovnih ljudskih prava, nije izričito zagarantovano normativnim aktima EU, ali se to pravo ipak priznaje i u izvesnoj meri prihvata u sudskoj praksi, koja kroz svaki novi slučaj razrađuje njegov obim i sadržinu.

Spoljni odnosi

PARLAMENTARNA DIPLOMATIJA KAO INSTRUMENT SPOLjNE POLITIKE EVROPSKE UNIJE
Marija S. MILOŠEVIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):277-290
Sažetak ▼
Sve složenija uloga parlamenta u spoljnoj politici poslednjih decenija uslovila je mogućnost razvoja parlamentarne diplomatije, ali i različito tumačenje samog pojma. Razlog tome treba tražiti u različitim aspektima same analize – da li parlamentarnu diplomatiju odrediti u odnosu na ustavnopravni okvir i nadležnosti parlamenta, ili pojam precizirati u skladu sa analizom djelovanja političkih aktera, prije svega članova parlamenata na međunarodnom planu. U nedostatku teorijskih rasprava, ali i međunarodnih pravnih pravila o parlamentarnoj diplomatiji, čini se da ovaj institut nema poseban značaj ili pak da je u sjenci onoga što se smatra tradicionalnim oblikom diplomatije. Ipak, praksa država u savremenim međunarodnim odnosima i globalizovanom svijetu ukazuje na sve veću potrebu korišćenja ovog atipičnog oblika predstavljanja i pregovaranja. Stoga, cilj autora je da konceptualizuje parlamentarnu diplomatiju kao instrument spoljne politike i ukaže na postojeće mehanizme za njenu primjenu. Primjena parlamentarne diplomatije u ovom radu ograničena je učešćem delegacija na spoljnopolitičkom nivou Evropske unije.
USKLAĐIVANjE DRŽAVNE SPOLjNE POLITIKE SA SPOLjNOM POLITIKOM EVROPSKE UNIJE – PRIMER SEVERNE MAKEDONIJE
Mitko ARNAUDOV
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):291-304
Sažetak ▼
Spoljna politika malih, ili tzv. „mikro država”, od posebnog je značaja za nauku o međunarodnim odnosima imajući u vidu njihovu ulogu u savremenoj svetskoj politici,. Male ili „mikro države”, za razliku od prošlih vremena, danas imaju svoje mesto u regionalnim institucijama i organizacijama, kao i u brojnim međunarodnim, regionalnim i lokalnim inicijativama koje se bave političkim pitanjima, pitanjima ekonomskog razvoja, ekonomske održivosti, ali i pitanjima ekologije i razvoja životne sredine. Predmetni rad je fokusiran na ispitivanje spoljnopolitičkog delovanja Republike Severne Makedonije u svetlu najnovije krize u Ukrajini. U tom smislu, u radu se analizira u kojoj meri je spoljna politika ove zemlje usklađena sa spoljnom i bezbednosnom politikom Evropske unije (ZSBP), imajući u vidu činjenicu da je Severna Makedonija zemlja-kandidat za učlanjenje u ovu međunarodnu organizaciju. Kroz prizmu realističke teorije međunarodnih odnosa, autor je izneo i određene zaključke koji se odnose na nekonzistentnost Evropske unije po pitanju procesa evropskih integracija usled promenjenih međunarodnih i regionalnih okolnosti.
EVROPSKA SLUŽBA ZA SPOLjNU AKCIJU
Nikola STANKOVIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):305-325
Sažetak ▼
U radu se analiziraju struktura, položaj i perspektive Evropske službe za spoljnu akciju. Autor razmatra navedena pitanja kroz analizu Lisabonskog ugovora i tumačenje Odluke Saveta od 26. jula 2010. godine, o uspostavljanju organizacije i funkcionisanja Evropske službe za spoljne poslove (2010/427/EU). Primenom normativnog metoda, autor je došao do zaključka da postoje određeni fundamentalni problemi vezani za pravni okvir kojim se ustanovljava Evropska služba za spoljnu akciju. Postojeća rešenja koja regulišu status Evropske službe za spoljnu akciju još uvek su daleko od zadovoljavajućeg, budući da postoje funkcionalna preklapanja unutar njene organizacija, ali i izvesna ograničenja u postupanju u odnosu na Visokog predstavnika za spoljnu politiku i bezbednost čije pomoćno telo ona predstavlja. Međutim, prema procenama autora, Evropska služba za spoljnu akciju zajedno sa Visokim predstavnikom za spoljnu politiku i bezbednost mogla bi postati efikasan instrument EU za njeno dalje jačanje i integraciju.

Bezbednosna i odbrambena politika

STRATEŠKI KOMPAS ZA BEZBEDNOST I ODBRANU EU
Duško DIMITRIJEVIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):327-347
Sažetak ▼
Suočena sa velikim geopolitičkim promenama, raznim vrstama hibridnih pretnji, brojnim pokušajima ekonomske i energetske prisile, klimatskim promenama i nadasve povraćajem politike sile u međunarodnim odnosima koja se očitovala u najnovijoj ukrajinskoj krizi, a kojom je ozbiljno dovodena u pitanje evropska bezbednost i mir, Evropska unija je 23. marta 2022. godine usvojila „Strateški kompas za bezbednost i odbranu” – strategijski dokument koji po prvi put sadrži zajedničku viziju i detaljne ciljeve o odbrani evropskog poretka. Navedenim dokumentom države članice Evropske unije utvrdile su četiri prioritetne oblasti koje se odnose na: 1) Delovanje (samostalno ili u koaliciji), na planu izvršavanja obaveza iz Zajedničke bezbednosne i odbrambene politike (ZBOP); 2) Bezbednost, koja obuhvata preduzimanje bezbednosnih mera radi poboljšanja odbrambenih sposobnosti i predviđanja raznih oblika pretnji sa mora, iz vazduha i svemira, kao i iz sajber prostora; 3) Investicije, s ciljem finansijskih ulaganja u nove tehnologije radi poboljšanja odbrambenih sposobnosti i kapaciteta i, 4) Partnerstva, radi prevladavanja zajedničkih pretnji i izazova, najpre kroz ojačavanje strateških veza sa NATO i UN, potom sa regionalnim partnerima poput OEBS-a, Afričke unije i ASEAN-a, kao i kroz unapređenje bilateralnih odnosa sa SAD, Velikom Britanijom, Kanadom, Norveškom i Japanom, ali i drugim partnerskim državama. Sledeći navedene prioritete i uzimajući u obzir aktuelnu krizu u Ukrajini, kao i negativne geopolitičke trendove u svetu, EU je usvojila Strateški kompas kao dugoročni plan delovanja, koji bi trebalo da osigura njenu vlastitu bezbednost, a u svrhu očuvanja međunarodnog mira i bezbednosti.
IZAZOVI LOKALNE I REGIONALNE BEZBEDNOSTI I NjIHOVE NADNACIONALNE IMPLIKACIJE
Jelena MATIJAŠEVIĆ, Joko DRAGOJLOVIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):348-364
Sažetak ▼
Bezbednost pojedinca u zavisnosti je od očuvanja unutrašnje bezbednosti države. Savremeni nadnacionalni problemi bezbednosti simptomi su strukturne krize savremenog svetskog društva i svojevrstan su spoj pitanja unutrašnje i međunarodne bezbednosti. Pitanje nadnacionalnih bezbednosnih problema značajno je bezbednosno i pravno pitanje, koje godinama unazad zaokuplja pažnju naučne i stručne javnosti. Ono što ovu temu čini uvek aktuelnom, takoreći vanvremenskom, jeste činjenica da se oblici nadnacionalnih rizika i pretnji modifikuju, usložnjavaju, te inoviraju sa procesom globalizacije, što dovodi do sve većih bezbednosnih problema u široj međunarodnoj zajednici. Savremene nadnacionalne forme bezbednosnih problema postavile su nove tendencije, kako u nauci tako i u bezbednosnoj praksi, čineći sektorski pristup bezbednosti složenijim i zahtevnijim (i teorijski i praktično). Republika Srbija godinama se suočava sa ne tako malim bezbednosnim izazovima, rizicima i pretnjama, koje bi mogle potencijalno uzrokovati nepovoljan razvoj bezbednosne situacije. Predmetni rad tematski obuhvata osvrt na lokalnu i regionalnu bezbednost, nacionalne i nadnacionalne probleme bezbednosti u kontekstu evropske strategije bezbednosti, posebno pitanja povezana sa globalizacijom kao savremenim nadnacionalnim bezbednosnim problemom. Rad takođe obuhvata i analizira opšti pojam bezbednosti, pojam lokalne i regionalne bezbednosti i njihove nadnacionalne implikacije koje mogu biti od značaja za očuvanje bezbednosti Republike Srbije.
MESTO I ULOGA VOJSKE SRBIJE U ZAJEDNIČKOJ BEZBEDNOSNOJ I ODBRAMBENOJ POLITICI EVROPSKE UNIJE
Hatidža BERIŠA
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):365-388
Sažetak ▼
Predmetna analiza polazi od pretpostavke da je Republika Srbija, shodno svojim spoljnopolitičkim prioritetima, pokazala spremnost da kroz proces evropskih integracija izgrađuje kapacitete i sposobnosti sistema nacionalne bezbednosti u skladu sa standardima i obavezama koje proizilaze iz Zajedničke bezbednosne i odbrambene politike (ZBOP). U tom kontekstu, analiza pruža odgovarajuće zaključke prema kojima je potpisivanjem neophodnih međunarodnih sporazuma i usvajanjem ključnih zakona uspostavljen odgovarajući pravni okvir nužan za aktivno učešće Ministarstva odbrane Republike Srbije (MO) i Vojske Srbije (VS) u ZBOP. Imajući u vidu strateška opredeljenja Srbije u oblasti odbrane, učešće MO i VS u ZBOP je od višestruke koristi, jer se time izgrađuje regionalno poverenje, povećava se stepen interoperabilnosti i razmenjuje se iskustvo sa oružanim snagama (OS) stranih zemalja. Istovremeno, ovo učešće sa sobom nosi i određene izazove koji mogu otežati aktivniju ulogu MO i VS u narednom periodu. Imajući u vidu da je Srbija definisala svoje prioritete učešća u ZBOP, u predmetnoj analizi razmatraju se mogućnosti za unapređenje administrativnih kapaciteta neophodnih za učešće u radu organa ZBOP, kao i mogućnosti učešća u operacijama i misijama EU za upravljanje krizama. U radu se takođe razmatraju i mogućnosti angažovanja naših vojnih kapaciteta u okviru borbenih grupa EU, učešća u projektima i programima Evropske odbrambene agencije i delovanja u pregovaračkim grupama u okviru procesa pristupanja Republike Srbije Evropskoj uniji (EU).

Regionalna politika

RAZVOJNE INICIJATIVE I MODALITETI PREKOGRANIČNE SARADNjE DRŽAVA U EVROPSKOJ UNIJI
Anastazija Tanja ĐELIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):389-406
Sažetak ▼
Projekti prekogranične saradnje predstavljaju regionalne inicijative o ekonomskom i ukupnom društvenom razvoju. Postojeći modaliteti kooperacije afirmišu koegzistenciju susednih država i eliminišu određene protivrečnosti u međusobnim odnosima. Svrha prekogranične saradnje jeste unapređenje transgraničnih odnosa u svrhu ubrzanja evropskih integracija i obezbeđenja dugoročnog prosperiteta. U radu se sagledavaju različiti aspekti prekogranične saradnje unutar Evropske unije i daju se određene predikcije pozitivnih trendova u različitim oblastima javnog života. S obzirom na to da politika regionalizacije i funkcionisanje Evroregiona u Jugoistočnoj Evropi imaju veliku važnost, u tom kontestu rad pruža i određene procene od značaja za Republiku Srbiju.
CEFTA SPORAZUM I EVROPSKE INTEGRACIJE ZEMALjA ZAPADNOG BALKANA
Birsena DULJEVIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):407-423
Sažetak ▼
Proces globalizacije svetske privrede inicirao je potrebu za uključivanjem pretežnog broja zemalja u svetske privredne tokove. U tom smislu narasla je i potreba za intenzivnijom razmenom robe, usluga, rada i kapitala. Za zemlje Zapadnog Balkana ovaj proces predstavljao je suštinski izazov u procesu pridruživanja Evropskoj uniji. Izazov se ogledao u usklađivanju carinskih i drugih politika, postojećih institucija, kao i u prilagođavanju ekonomskih sistema zemalja u tranziciji tržišnim uslovima poslovanja. Polazeći od pretpostavke da su zemlje regiona Zapadnog Balkana opredeljene za pridruživanje Evropskoj uniji, u predmetnom radu razmatraju se konceptualno ishodi saradnje država regiona implementaciji CEFTA sporazuma. Cilj istraživanja u tom pogledu jeste naučno sagledavanje temeljnih postulata regionalne ekonomske saradnje u kontekstu evropskih integracija. Budući da je CEFTA sporazum trebalo da dovede do veće i ubrzanije liberalizacija tržišta, ali i do većeg privrednog rasta država Zapadnog Balkana, države su morale prilagoditi svoje ekonomske politike novonastalim uslovima poslovanja na svetskom tržištu koje je umnogome bilo pogođeno ekonomskom krizom iz 2008. godine, a u svrhu realizacije predviđenih trgovinskih olakšica kojima su bile ukinute uvozne i izvozne carine i kojima se omogućavao slobodan protok robe i kapitala.

Nauka i istraživanje

EVROPSKO USTAVNO PRAVO – NOVA AKADEMSKA DISCIPLINA
Svetomir ŠKARIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):425-444
Sažetak ▼
U radu se razmatra ideja o evropskom ustavnom pravu kao novoj akademskoj disciplini u okviru evropskog prava. Autor izlaže genezu ove grane evropskog prava kroz analizu njegovih materijalnopravnih i formalnopravnih osobenosti, počev od osnivačkih ugovora Evropskih zajednica pa sve do Lisabonskog ugovora i jurisprudencije Evropskog suda pravde. U radu se ističu dve ključne karakteristike evropskog ustavnog prava, koje se odnose na supranacionalnost i kosmopolitizam. S jedne strane, supranacionalnost omogućava transformaciju država članica od nacionalnih ka transnacionalnim entitetima, dok, s druge strane, kosmopolitizam otvara mogućnost transformacije Evropske unije u globalni projekat. U tom smislu, evropsko ustavno pravo predstavlja prvi korak ka stvaranju međunarodnog ustavnog prava – poretka koji per se, parira poretku međunarodnog javnog prava. Progresivni razvoj evropskog ustavnog prava trebalo bi, prema mišljenju autora, da bude propraćen aktivnim učešćem i kreativnim pristupom šire akademske zajednice.

Obrazovanje i kultura

INTERKULTURNOST I OBRAZOVNA JEZIČKA POLITIKA EVROPSKE UNIJE U SRBIJI
Katarina RADOJKOVIĆ ILIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):445-459
Sažetak ▼
U radu se razmatra koncept interkulturnog obrazovanja čiji je osnovni cilj promovisanje međusobnog razumevanja, humanističkih vrednosti i tolerancije među narodima. Budući da se Savet Evrope od samog početka zalaže za kreiranje jezičkih obrazovnih politika koje bi posvećivale pažnju interkulturnom aspektu nastave, obrazovna jezička politika Evropske unije ne ograničava se samo na razvijanje jezičkih sposobnosti kod učenika, nego obuhvata i njihovo osposobljavanje da uspostave dijalog sa drugim kulturama i da koriste jezik na društveno i kulturno adekvatan način. U radu se navode najznačajniji akti Evropske unije i Saveta Evrope u kojima se objašnjava pojam intrekulturnosti i koncepti plurilingvalnog i interkulturnog obrazovanja. Analizira se složeni pojam interkulturne kompetencije i navode dosadašnja istraživanja o zastupljenosti ovog koncepta u kurikulumima. Takođe se prikazuju rezultati istraživanja sprovedenog sa studentima Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, s ciljem da se utvrdi da li su studenti i u kojoj meri stekli elemente interkulturne kompetencije predviđene obrazovnim aktima.

Ljudska prava

ETIČKI ASPEKTI KOMUNIKACIJE, BIOETIKE I PRIGOVORA SAVESTI
Ljiljana M. MUDRINIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):461-483
Sažetak ▼
U radu se razmatraju teorijski stavovi o komunikološkoj i deontološkoj etici kao specijalnoj etici koja služi čoveku i njegovim pravima. U kontekstu evropskih vrednosti u radu se razmatraju osnovni principi morala i moralne kulture na kojima se temelji medijska etika. Polazeći od pretpostavke postojanja moralnosti, autor ispituje značenja prigovora savesti za moralnu praksu i moralno postupanje. Pravo na prigovor savesti temeljno je ljudsko pravo i sastavni je deo slobode mišljenja koje je priznato u većini evropskih država. U radu se s posebnom pažnjom analizira kriza kulture koja je započela krajem pedesetih godina prošlog veka, a koja je doprinela pojavi „etike trećeg lica”. Ovaj fenomen uneo je nove vrednosti u evropsku i svetsku socijalnu stvarnost, istovremeno izazivajući i pad moralnih vrednosti. Analizirajući tokove ovog preobražaja, autor zaključuje da je promena kulturnih obrazaca nadošla sa procesom globalizacije. Ove promene obuhvatile su izmenu ljudske svesti, mentaliteta i stila života, što je konsekventno nametnulo određeni relativizam u kulturi koja je usmerena na materijalne ciljeve, a ne na isticanje pravih moralnih vrednosti. Međutim, i pored ovakvih tendencija, u postmodernom periodu razvoja ljudskog društva, etika je doprinela nastanku bioetike kao posebne discipline koja integriše i sintetizuje različite oblasti znanja o ljudskom ponašanju i odnosu prema životu uopšte. U tom smislu, izneta su i neka zaključna razmatranja od značaja za Republiku Srbiju.

Sudska praksa

TRGOVINA LjUDIMA U PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LjUDSKA PRAVA
Dijana SAVIĆ BOŽIĆ
Evropsko zakonodavstvo, 2022 21(77-78):485-504
Sažetak ▼
U radu se razmatra trgovina ljudima kroz praksu Evropskog suda za ljudska prava. Presuda, koju je Evropski sud za ljudska prava doneo u predmetu Rancev protiv Kipra i Rusije, u ovom trenutku predstavlja obavezan izvor u oblasti ustanovljenih internacionalnih standarda kada je reč o borbi protiv trgovine ljudima i zaštite žrtava ovih zločina. U ovoj presudi prvi put je nedvosmisleno dokazano da trgovina ljudima predstavlja oblik savremenog, vaninstitucionalnog ropstva protiv kojeg se države članice Saveta Evrope, kroz primenu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, moraju proaktivno suprotstavljati preduzimanjem mera preventivnog i represivnog karaktera. Budući da se trgovinom ljudima narušavaju zagarantovana prava i slobode, Evropski sud za ljudska prava je u presudi naveo čitav niz standarda kroz nametanje tzv. pozitivnih obaveza, koje države članice moraju da ispune ne bi li se zaustavili i sankcionisali svi mogući slučajevi ovog protivpravnog postupanja. U predmetnom radu autor nastoji da kroz odabrane slučajeve trgovine ljudima analizira praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i obaveze država proistekle iz prakse Evropskog suda.